Da ručak koji košta čak 450 EUR je najbolja investicija je definitivno najbahatiji naslov u Hrvatskoj gastronomiji u ovih 33 godine postojanja!!! Tako se Davor Butković sa recenzijom restorana AGLI AMICI u Rovinju, pozicionirao uz Emil Tedeschi, čije sam predavanje saslušao u Opatiji, u hotelu Ambasador ovaj petak 18 maja 2023.
Da bi igrom slučaja taj dan, jedan hrvatski medij, objavio priču kako Emil Tedeschi ima plaću od čak 56.000 EUR plus dionice Atlantic trade ,dok njegovi neki zaposlenici imaju samo 690 EUR mjesečno!!! Na kraju predavanja sam pokušao pozdraviti Emila jer ga nisam vidio od 2018 i evropskog prvenstva u rukometu u Zagrebu i hotela Westin u Zagrebu kad imao sličnu govoranciju u društvu sa predsednikom europske nogometne federacije Slovenac Čeferin.
No sada je Emil misteriozno nestao kao onaj slavni britanski mađioničar. Moj prijatelj, domaći fotograf Luigi rekao mi je da je pobjegao bočno brzo, rekao da ide na WC i da će doći natrag, ali ga više nije bilo , a kamoli na vrhunskom ručku koji je priredio hotel Ambasador, po meni nad standardni ručak za jedan pansionski restoran. Posebno mi se dopala sabljarka u gustom veloutte umak od zelenih šparoga.
Nad standardno jelo bio je i Sous vide pečeni pureći batak . Te izbor deserata koji su izgledali kao u najnovije generacije top slastičarne. To je što se tiče Butkovića koji je s tim bombastičnim naslovima napravio svoj imidž. Još se sjećam kako je on pred puno godina kritirao bivšeg premijera Hrvatske, Ivu Sanadera, kako ih je počastio bezličnim ručkom u Washingtonu?!
A što se tiče Tedeschija, moja isksutva isto loša jer prema meni bahat,a prema Ivanu Mišetiću, kao vlastitom sinu sa posebnim potrebama. Tako 2002 objašnjavam Emilu u njegovom uredu, kako bi uspjeli sa CEDEVITA u Mađarskoj, nakon moga puta u Budimpeštu koji mi je on platio. On razmislio i odustao i ulazi umjesto toga na tržište Rusije gdje biva prevaren kao i puno veći svjetski igrači od njega!!
Pa i manji, kao moj AWT Wien, koji puca po šavovima 1997, kad je otkriveno da je AWT Moskva bankrotirala i da smo pokradeni od Amerikanca koji najuren iz PHILIP MORRIS i PEPSI. Zbog toga AWT Bratislava i Prag i Wien propadaju,a Miho Glavić preko bogatog Slavonca Marka Pipunića preuzima AWT Zagreb i AWT Skopje koji sam ja osnovao 1996 i zivio u Skoplju do 1998. Tako Miho izvodi dodad neviđeni poslovni salto mortale! On postavlja pokvarenog Amerikanca, usprkos protivljenju Chrisa Bojanovića, ne putuje dovoljno i ne kontrolira Moskvu,a to mu se onda vrati kao enormni uspjeh, jer da nije pukla Moskva, sve bi bilo drugačije. Niti ja ne bih bio danas siromašan i izgubljen!
Pokušavam se spasiti u Montrealu 2013/2014, ali upadam u veliku krizu, kad mi domaćin, kontrolor letenja otputuje na odmor, pa sam2 noći spavao po parkovima Montreala. Odmah uskaču sa novčanim donacijama Mislav Galić, Marko Cvijin, Gordan Radin, Gordan Šestić, Boško Matković, dok Emil Tedeschi ostaje nijem na za njega pišljivih 70 EUR. Dok su svi nabrojeni odmah uplaćivali od 100 do 200 EUR tako da sam spavao po hostelima Montreala!
Tedeschijeva obitelj je podrijetlom iz Venecije, a pradjed je kao trgovac došao na otok Korčulu. Otac Svetozar Emil (1939. – 2009.)[4] završio je pravo u Splitu, a kasnije je prešao u Zagreb gdje je postao direktor sektora za razvoj i investicije u Zagrebačkoj tvornici papira. Radio je i kao delegat u tvrtki Zagreb-Mainz u Frankfurtu koja je bila u suvlasništvu Privredne banke Zagreb. Potkraj 80-ih odlazi u Trst gdje s talijanskim partnerom otvara tvrtku za malograničnu trgovinu. Majka Đurđica bila je sutkinja na Korčuli i sudac Općinskog suda u Zagrebu, a danas u mirovini slovi za modnog znalca.[5]
Njihov sin Emil je 1989. godine počeo raditi u očevoj tvrtki u Trstu. Ubrzo prelazi u Meteor holding London, tvrtku za trgovinu celulozom i papirom. S 22 godine postao je direktor milanske podružnice. Tvrtku Atlantic Trade osnovao je samostalno 1991. godine sa šest zaposlenika koje je uzeo iz zagrebačke podružnice Meteor holdinga. Njegova tvrtka tada je rasla od prodaje guma za žvakanje Wrigley i čokoladica Ferrero. Kompaniju je širio akvizicijama od kojih su najpoznatije one Cedevite i Neve od velikog farmaceutskog mastodonta Plive, te kasnije slovenačke Droga Kolinske. Transakcija je bila vrijedna 382 milijuna eura, a kupio ju je kreditom Europske banke za obnovu i razvoj. Nakon tog širenja njegovo poslovno carstvo ukupno ima 5400 zaposlenih i promet od 711 milijuna eura. Vlasnik je i najvećeg privatnog lanca ljekara Farmacia.[6] [7]
Godine 2010. je primio nagradu “Večernjakov pečat” kao gospodarstvenik godine u regiji jugoistočne Europe, te državno odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Blaža Lorkovića za posebne zasluge za gospodarstvu. Od 2005. – 2007. bio je predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca[8] i član Gospodarsko socijalnog vijeća. Također je član Trilateralne komisije.[9] Počasni je konzul Irske u Republici Hrvatskoj. Od 2010. do 2015. godine bio je član Savjeta za gospodarstvo Predsjednika Republike. Za dugogodišnju podršku razvoju Sarajevo film festivala 2011. je nagrađen počasnim »Srcem Sarajeva«.[10]
2012. godine diplomirao je na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta.
https://plavakamenica.hr/…/rovinjski-agli-amici-je…/
https://slobodnadalmacija.hr/…/tedeschijeva-placa-56…
CROATIAN POLITICAL CONTROVERSY 